Ginoteka


POČETAK ... SVIJET

Jesen neumitno stiže. Dugo toplo ljeto je prošlo. Naslonjen na prozor, gledam kišu kako pada, kako se slijeva preko krovova na ulicu i okapava s lišća drveća. U lokvama se odigrava neprestana igra koncentričnih krugova koji se sučeljavaju i isprepliću, poništavaju i pojačavaju. Rijetki prolaznici drže nagnute kišobrane da se odbrane od kapljica koje nosi lagani povjetarac. Atmosfera je opuštajuća, pomalo nostalgična. Lijepo je gledati kroz prozor dok kiša rominja ili tutnji s neba. Ugodno je i spavati dok kapljice kuckaju po staklu ili roletnama, proizvodeči ritmični zvuk koje uspavljuje. Odlasci na kupanje i sunčanje već tjednima pripadaju prošlosti. I izleti u prirodu, osim za one najstrastvenije (ja se u njih ne ubrajam), postaju sve rjeđi. Što da se radi u slobodno vrijeme, ono provedeno van radnog mjesta?

Izbor aktivnosti se ozbiljno smanjuje. S kišovitim i prohladnim vremenom, boravak u vanjskom prostoru postaje manje ugodan i sve smo više ograničeni u naša 4 zida. Televizija? Uobičajena narodna zabava zadnjih desetljeća mi je već prilično dosadila. Čini mi se da je pronaći neku interesantnu emisiju ili dobar film sve teže. Nesumnjivo je da kvaliteta programa koji se emitiraju opada. Isto tako nije u pitanju niti činjenica da je količina emisija i filmova koje sam vidio u mom životu dovela do određenog zasićenja. Čini mi se da je sve ono što daju na televiziji već viđeno. A dobar dio doista i jeste: reprize starih stvari su svakodnevne. Pretpostavljam da koštaju malo jer su već proizvedene ili kupljene.

Čitanje. Uvijek sam bio ljubitelj dobrog štiva, ali mi nekako u zadnje vrijeme teže ide. Nije mi lako pronaći knjigu koja će mi držati pažnju od prve do zadnje stranice. Ili je opao kvalitet ili je i tu u pitanju zasićenje; sigurno sam ih pročitao na stotine. U zadnje vrijeme se nekako više orjentiram prema esejima; uspijem se donekle zabaviti a uz to i proširim poznavanje nekih tema. Odlična stavar za tmurne i kratke dane jesu i društvene igre u obitelji. Jedna partija remija, ili recimo jamba. Problem je što za to treba društvo ukućana i nije lako uskladiti slobodno vrijeme i volju svih. "Draga, jesi li za jedan tač (igra s kartama)? Može, ali malo kasnije. Sada baš pripremam tijesto za kolač i čim ga stavim u pećnicu, možemo početi."

Kako se ja u međuvremenu dosađujem, dođe mi ideja da malo putujem Internetom i kada ona kaže da je spremna, ja odgovorim: "čekaj još sam 10 minuta da pročitam ovaj zanimljivi članak do kraja." Tih deset minuta potraje 20, a ona se za to vrijeme stavi u kontakt s prijateljima na Facebook... Da, i Internet je postao jedan od važnih čimbenika u našim životima; konkurencija televiziji. Pogotovo društvene mreže na kojima puno ljudi provodi dobar dio dana. Ako nemaš bar 100 prijatelja (možda je izraz pogrešan) na mreži, nisi nitko. Mene to ne privlači, mislim na društvene mreže. Na globalnu mrežu sam se priključio davne 1997. Veza je bila preko modema i kada si bio povezan telefon je bio zauzet, a usput si plaćao i telefonski razgovor. Sve je bilo užasno sporo.

Moja strast su putovanja. To je aktivnost koja me najviše raduje. Odluči se gdje će se ići, pa se pravi plan što će se tamo raditi i što treba vidjeti, a najlješe je da putovanje traje i nakon što je završilo; fotografije, vido snimke i sjećanja na krajolike, ljude i događaje u toku boravka ili puta. Često, dok sjedim i dosađujem se, uključujući tu i svakodnevno putovanje vlakom na posao, prelistavam u mislima po mojoj memoriji prizivajući slike mjesta koje sam posjetio, mirise prije toga nepoznatih predjela i nove okuse koje sam kušao. Putovanja koštaju, ali kada se uzme u obzir koliko dugo traju, trošak se uspije jako dobro amortizirati.

Nedavno sam otkrio da po Ustavu Republike Hrvatske svaki građanin ima pravo na prisustvo na Internetu, besplatno!? To je neotuđivo građansko pravo; vjerojatno smo u tome na vrhu svjetske liste. Što mu to znači i kako se realizira? Pola sata pretrage i sve je bilo jasno. Evo i globalnog uputstva koka to realizirati. Na site-u www.dns.hr se registrira domena. Što se tiče podataka, dovoljni su ime i prezime i OIB. Tako se dobije adresa osobnog site u stilu www.imeprezime.iz.hr; simatično. Adresa mora biti priključena na neki server gdje će se site nalaziti, to jeste treba hosting. U Hrvatskoj su na rapolaganju brojni i puno njih nudi i besplatno ugošćavanje, recimo www.hostinger.hr, gdje je pohranjena stranica koju upravo čitate.

Kocka je bačena i odluka je pala: ove jeseni i dolazeće zime ću se posvetiti kreiranju osobnog site-a. Prva ideja je prikazati i opisati mjesta u svijetu koje sam vidio i posjetio, a nakon toga će se možda otvoriti i neka druga tema. Jer biti će još jeseni i zima kada će trebati pronaći neku zanimaciju. Eto, tako sam doša do ovog novog projekta. Entuzijazam na početku nikada ne nedostaje, ali ćemo vidjeti koliko će trajati. Na put.

24. listopad 2015.

POČETAK ... SVIJET