Edinburgh


POČETAK ... SVIJET > Karta svijeta . Kuba . Budimpešta . Sankt Peterburg . Albanija . Santorini . Berlin . Riga . Zanzibar . Island . Japan . Edinburgh

Postala je gotovo navika da putujemo na sjever Europe u zimskim mjesecima. Razmišljanje je jednostavno: na sjeveru je hladno i po ljeti, cijene su znatno niže van glavne turističke sezone i nema gužvi za posjete najpoznatijim atrakcijama. Sve je puno opuštenije i atmosfera je realnija, ne ona kada grad preplave posjetioci iz svih zemalja svijeta. Sletjeli smo negdje oko 5 popodne. Na prozoru zrakoplova se hvatala susnježica. Bilo nas je četvero: supruga i ja, Danijela i Marija Roza. Trebao je doći s nama Lorenco, zaručnik od Danijele, ali kako nije mogao dobiti dopust na poslu, ona je sa sobom povela jednu prijateljicu. Tako nam se proširio broj poznanika. Zbog problema koje je imao Lorenco, one su kupile karte nakon nas (i znatno više platile), i nismo imali ni zajednički smještaj. Bili smo udaljeni nekih 20 minuta hoda. Tako je taxi prvo ostavio nas, a zatim produžio prema njihovom odredištu. Uzimajući u obzir cijenu autobusa, za četiri osobe se isplati uzeti taxi. Zračna luka se nalazi na nekih 40 minuta vožnje od centra.

Nakon kraćeg odmora, našli smo se na večeri u jednoj tradicionalnoj gostionici. U međuvremenu je prestalo sniježiti, pa nam je šetnja do gostionice bila vrlo ugodna i omogućila nam da ostvarimo prvi dodir s gradom. Izabrali smo tradicionalnu škotsku hranu: kobasice i pire krumpir. Dobro, ali ništa posebno. Kranjske kobasice su ipak nivo više. Sve je to bilo zaliveno s pivom, a na kraju sam si priuštio i jedan viski. To je, uz Sean Connery-a, vjerojatno najpoznatiji škotski proizvod. Nakon večere kratka šetnja po starom dijelu grada da se potroše kalorije. Oblaci su se razišli i zvjezdano nebo nam se je smiješilo.

Sutradan je osvanuo predivan sunčani dan. Odlučili smo da ćemo ga iskoristiti šetajući po gradu, švrljati bez cilja i završiti tamo gdje nas slučaj vodi. Posjete zatvorenim prostorima, muzejima i dvorcu, ćemo ostaviti za sutra, kada je najavljena kiša. Za početak kratka šetnja po starom dijelu grada kojim dominira edinburški dvorac. Ispod njega se prostire veliki trg Grossmarket na kojem su još ne tako davno spaljivali vještice. Prošli smo i ispred starog zatvora. Tamo se na pločnik nalazi mozaik u obliku srca. Po tradiciji, kada se tamo prođe treba pljunuti. Dok je ostatak ekipe držao da je to nepristojno, ja nisam mogao odoljeti porivu da poštujem običaje. Zatim je na red došao Rose Street, ulica prepuna restorana i pubova, mjesto gdje se Edinburžani skupljaju petkom i subotom uvečer. Paralelno s ovom ulicom se prostire Princes Street, glavna shopping ulica u gradu. Obje se nalaze u novom dijelu grada, na rubu stare gradske jezgre.

Na dnu ulice, u smjeru istoka nalazi se jedan brežuljak, Calton Hill - jedan od sedam brežuljaka na kojima je smješten Edinburgh, na kojem je sagrađen Nacionalni spomenik Škotske, podignut u spomen palim borcima u toku rata s Napoleonom. U biti se radi o više građevina. Jedna od njih jeste toranj u spomen admirala Nelsona. Druge su u grčkom stilu, po uzoru na Partenon. Zovu ih još i spomenik srama, jer nisu nikada u potpunosti dovršene. On što je najljepše na ovom brdašcu jeste pogled na Edinburgh koji se šire na 360 stupnjeva. Ovdje smo prvi puta vidjeli i more. Grad se nalazi na moru i ima dosta značajnu luku, ali je centar relativno udaljen od mora. Željeli smo posjetiti i taj dio pa smo uzeli gradski autobus. Svi gradski autobusi su na kat pa je uživanje voziti se i razgledati s visoka široke ulice, zgrade i crkve. Na obalnom dijelu nema nekih posebnih turističkih atrakcija jer je praktično cijela zona industrijska. Iznimka je brod kraljice Elizabete "Britannia" koji je danas muzej. Proveli smo na njemu dva sata zamišljajući sve one poznate ljude koji su ovdje boravili. Na samom brodu se nalazi i jedan stari Rolls Royce koji je kraljevski par koristio za transport na kopnu.

Tu večer smo proveli u jednom od najpoznatijih edinburških pabova: Ghillie Dhu. Unaprijed smo rezervirali jer je tu subotu na rasporedu bila svečana večer u spomen jednog od najpoznatijih škotskih pjesnika, Robert Burnsa. Za večeru, između ostaloga, je bilo posluženo i škotsko nacionalno jelo Haggis: neka vrsta debele kobasice napunjene s ovčjim iznutricama. Kod prvog zalogaja sam bio prilično skeptičan, ali mi se jelo dopalo. Pjesnik je posvetio jednu poemu tom jelu, uzdižući ga u nebo. Poema je bila i pročitana od jednog gospodina obučenog u tradicionalnu škotsku nošnju, s kiltom. Nakon objeda smo degustirali i 4 razne vrste whiskyja, a zatim smo se prebacili na gornji kat. Tamo se je slavilo uz škotsku narodnu glazbu i ples. Veći dio muških posjetioca je bio u kiltovima i atmosfera je bila vrlo zabavna. Točilo se je pivo na hektolitre.

Nedjelja je svanula s nebom prekrivenim oblacima. Uputili smo glavnom ulicom starog grada koja se zova Royal Mile (Kraljevska milja) prema istoku; namjera je bila posjetiti škotski parlament. Radi se o novoj, impozantnoj građevini koja se može besplatno razgledati. Ali ne nedjeljom! Kada je čovjek na godišnjem nekako su mu svi dani isti pa zaboravi da se određenim danima ne radi. Na povratku prema centru počelo je sniježiti. Sat vremena intenzivnog i gustog snijega je brzo zabijelilo krovove i zelene površine i stvorilo očaravajuću atmosferu. Na zapadnom kraju Royal Mile nalazi se glavna turistička atrakcija glavnog grada Škotske: Edinburški dvorac. Pokriven snijegom, ostavio nam je bajkovitu impresiju. Jedna, mislim korisna informaciju onima koji eventualno žele posjetiti Edinburgh. Ulazi u gotovo sve muzeje i crkve su besplatni, iako se preporučuje određeni "doprinos" (uobičajeno 3 funte) koji nije obavezan. Tamo gdje se plaća, Edinburški dvorac i Kraljevski brod, ulaznice su prilično skupe; oko 17 funti po osobi.

Ponedjeljak je bio zadnji dan našeg posjeta. Zrakoplov je kretao oko 7 popodne, tako da smo imali dobrih pola dana na raspolaganju. Posjetili smo nacionalni muzej Škotske. Arhitektonski vrlo lijepi prostor s ogromnim atrijem u staklu i metalu. Tematski vrlo raznolik, svakom posjetiocu nudi nešto što ga zanima: preparirane životinje, geološka povijest naše planete, autohtoni narodi egzotičnih zemalja, izložba malih aviona, automobila formule 1, i tako dalje. S krova muzeja se može uživati u pogledu na grad. Nakon muzeja smo nešto prezalogajili i iskoristili zadnje trenutke za kupovinu.

Srednjovjekovna zgrada Univerziteta u Edinburghu
Srednjovjekovna zgrada

Edinburški dvorac je najveća turistička atrakcija grada
Edinburški dvorac

Zovu ga i spomenik srama jer nikada nije dovršen
Spomenik srama

Jedna ulica poslije kiše
Poslije kiše

Kraljevska trpezarija na brodu engleske kraljice koji se zove Britanija
Trpezarija na brodu engleske kraljice

Tipična škotska kuća
Tipična kuća

Pada snijeg i Snježana se veseli
Sniježi

Panorama Edinburgha pod snijegom
Panorama pod snijegom

Unutrašnjost nacionalnog muzeja Škotske
Nacionalnog muzeja Škotske


POČETAK ... SVIJET > Karta svijeta . Kuba . Budimpešta . Sankt Peterburg . Albanija . Santorini . Berlin . Riga . Zanzibar . Island . Japan . Edinburgh