Japan


POČETAK ... SVIJET > Karta svijeta . Kuba . Budimpešta . Sankt Peterburg . Albanija . Santorini . Berlin . Riga . Zanzibar . Island . Japan

Supruga je dugo tražila neki aranžman koji bi joj se svidio; prilično je zahtjevna oko nakih stvari. Na kraju joj je njen instinkt rekao da je putovanje po Japanu koje organizira agencija Volcanohub ono pravo. I nije se prevarila. Grupa od 8 ljudi, mi uključeni i talijanski vodič koji govori japanski i koji je dugo vremena živio u Japanu. Dobar poznavaoc običaja, pravila i povijesti ovo dalekoistočne zemlje. Krenuli smo iz Milana za Šangaj. Nakon tri sata čekanja proslijedili smo za Osaku. Tamo smo stigli nakon manje od dva sata leta, ali istovremeno s nama je došao i jedan tajfun. Kružili smo neko vrijeme u nadi da ćemo se uspjeti spustiti, ali se je na kraju zrakoplov vratio u Šangaj. Nako par sati čekanja u avionu, drugi pokušaj, ovaj puta uspješan. Iz Osake smo produžili za Kyoto. To će biti naše prvo boravište i ugostiti će nas 4 noći.

Kyoto

Kyoto je stara japanska prijestolnica. Bio je sjedište japanskog carstva preko tisuću godina. To je glavni razlog izuzetno bogate kulturne baštine. Do danas je sačuvano puno povijesnih građevina zahvaljujući činjenici da u toku drugog svjetskog rata nije pretrpio teška bombardiranja. Posjetili smo one najglavnije znamenitosti. Najviše nam se dopao zlatni paviljon (Kinkaku). Smješten na obali malog jezera u jednom parku, plijeni posjetioce svojom ljepotom; japanci ga smatraju najljepšom građevinom koja postoji u njihovoj zemlji. Šetati po ulicama, posjetiti tržnicu, ući u mnogobrojne dućane, nam je dalo prve dojmove o Japanu. Iako se radi o milijunskom gradu, atmosfera je opuštena, ulice nisu pretrpane, pa čak ni promet nije pretjeran.

Okušali smo i brojne kulinarske specijalitete, među kojima na prvo mjesto stavljam Kobeansku govedinu, najskuplju na svijetu. Radi se o poseboj pasmini goveda i njihovom posebnom načinu uzgoja. Goveda se svakodnevno masiraju i slušaju klasičnu glazbu, bar tako kažu legende koje se prepričavaju. Zato je meso izuzento mekano, sočno i ukusno.

Jedan dan smo napravili izlet van grada i posjetili Naru, koja je bila prijestolnica prije Kyota. U Nari se nalazi najveća drvena građevina na svijetu, ali ono što je najljepše jeste park u kojem se nalazi i mnogobrojne srne i jeleni koji slobodno šetaju po parku. Često se približavaju mnogobrojnim turistima, na veliku radost posebno djece, u nadi da će dobiti hranu. Na povratku smo se zaustavili na par sati u Osaki. Prvi grad koji je sličio na ono što se vidi na televiziji. Nevjerovatna gužva. Tisuće osoba po ulicama, redovi ispred restorana i uličnih kioska gdje se prodaje hrana. Na povratku smo prvi puta uzeli famozni brzi vlak Shinkanzen, prvi na svijetu tog tipa.

Kanazawa

Kada sam u programu vidio da je predviđen posjet ovom gradu, napregnuo sam se da se sjetim da li sam ikada čuo za njega. Bio mi je potuno nepoznat. Ustanovio sam da ga ni drugi učesnici nisu poznavali. Tamo smo prespavali dvije noći u najprostranijoj hotelskoj sobi u toku našeg boravka u Japanu. Grad je miran i pretežno moderan, ali postoji jedno predgrađe gdje je arhitektura još uvijek ona iz prethodnih stoljeća. Brojne drvene zgrade u uskim uličicama s unutrašnjim uređenjem u starom stilu. Brojne su pretvorene i u muzeje. Uz uobičajene šintoističke i budističke hramove i svetišta, glavna atrakcija je jedan park za koji kažu da je jedan od 3 najljepša u Japanu. Prekrasno drveće obojeno u jesenje boje, jezerca s ribama i patkam, drveni mostići koji premostuju kanale i lijepi pogled na grad.

Japanske Alpe

Slijedeća dva dana smo proveli u planinskom dijelu koji nazivaju japanske Alpe. To je jaka turistička zona, pogotovo po zimi jer raspolaže brojnim skijalištima. U jesen nudi posjetiocima pojzaže od kojih staje dah. Ovaj puta smo bili u privatnom smještaj, s tradicionalnim uređenjem. Spava se na podu (tatami), na kojem su prostrti madraci (futon). Od namještaja samo jedan mali i niski stolić. Ormari su ugrađeni i praktično nevidljivi. Pregrade između prostorija su drveni okviri gdje se umpjesto stakla nalazi papir. Ovo je jednino mjesto gdje smo imali polupansion; doručak i večeru. Gazdarica se potrudila da nam ništa ne nedostaje i da nam posluži tradicionalnu japansku hranu.

Dan u ovom periodu dosta kratko traje. Oko 5 popodne je već skoro mrak. Vrijeme smo provodili šetajući po prirodi i posječujući nekoliko muzeja. Da spomenem onaj od famoznog japanskog slikara Hokusai. Posjetili smo i kući gdje je živio pred kraj života. Proveli smo dva kasna popodneva, prije večere, u termama, na otvorenom. Predivno. Uronjeni u vruću vodu uživali smo u zadnjim zrakama sunca i nadolazećem sumraku.

Tokyo

Zadnja dva dana smo proveli u glavnom gradu. Grad je prava košnica. Milijuni ljudi koji se nalaze na prilično maloj površini. U vrijeme odlaska i dolaska s posla, nije uvijek jednostavno ući u metro ili u vlak. Posjetili smo razna dijelove grada, od onih supermodernih, do onih koji još uvijek nose tragove starog Japana. Ručali smo i popili pivu na vrhu nebodera Asahi, administrativnog sjedišta najpoznatijeg japanskog proizvođača pive. Prokrstarili smo brodom po rijeci Sumido, isprod mnogobrojnih mostova, da bi na kraju došli do kopije kipa slobode koji se nalazi u New yorku. U toj zoni smo pogledali i skulpturu japanskog robota Gundam, visoku 18 metara. Vozili smo se jednotračnom željeznicom prolazeći među neboderima. Uživali u pogledu s jednog nebodera: u daljini se vidio Fuji, vulkanska planina visoka gotovo 4 tisuće metara. Posjetili smo i zoološki vrt gdje smo po prvi puta u živo vidjeli pandu. Jedno večer smo proveli kod naše prijateljice Đunko. Ona je živjele preko 30 godina u Milanu i prije dvije godine je odlučila da se vrati u Japan. Radost zbog susreta je bila neizmjerna s obje strane.

I ovdje smo proveli jedan dan van grada, na poluotoku koji se nalaziu na jugu Tokya. Posjetili smo dva svetišta i na kraju završili na otočiću Enoshima. Čekali smo svi zajedno zalazak sunca na jednom molu koji je zapljuskivao Tihi Ocean. U daljini s opet vidio Fuji, ovaj puta znatno bolje jer smo mu bili relativno blizu. Taj dan je i ručak bio poseban. U sredini stola je ugrađena ploča na kojoj gosti sami pripremaju hranu. Donesu ti ono što si naručio, kažu ti koliko je vrijeme pripreme i to sam pečeš na ploči. Zabavno, ali je i hrana bila odlična.

Što da kažem na kraju o Japanu? Atmosfera i ambijent su ono što me se najviše dojmilo. Posebna zemlja gdje su običaji, kultura, arhitektura, kulinarstvo i sve ostalo prilično drukčiji od onoga na što smo mi navikli. Ulice su super čiste, vlakovi točni u sekundu, ljudi ljubazni i uvijek spremni da pomognu, iako nisu mnogi oni koji govore engleski. Po gradovima kruže čudni automobili. Marke su mi poznate; Toyota, Mazda, Nissan, Daihatsu, ali su modeli drukčiji nego kod nas. Europski automobili su izuzetno rijetki, i to samo oni visoke kategorije. Cijene nisu pretjerane kako bi mnogi očekivali. Može se pojesti kompletan obrok za nekih 70 kuna. Voda i čaj su uvijek besplatni. S druge strane, moderna vremena donose i određene sličnosti, one koje se meni ne sviđaju. U metro, vlaku, na ulici, svi su pognutih glava i koncentrirani na ekran svojih mobitela. Lijepo vrijeme i visoke temperature za ovo doba godine, oko 20 stupnjeva, su doprinijeli tome da je ovo putovanje bilo praktično perfektno.

Japan i njegove ljepote

Kyoto, Zlatni paviljon

Jedna japanska prostorija u tradicionalnom uređenju

Jedan od tri najljepša parka u Japanu se nalazi u gradu Kanazawa

Naša grupa s vodičem ispred jednog budističkog hrama u Tokyu

Majka s djecom u tradicionalnim japanski nošnjama

Brod za krstarenje po rijeci Sumido


POČETAK ... SVIJET > Karta svijeta . Kuba . Budimpešta . Sankt Peterburg . Albanija . Santorini . Berlin . Riga . Zanzibar . Island . Japan