Santorini


POČETAK ... SVIJET > Karta svijeta . Kuba . Budimpešta . Sankt Peterburg . Albanija . Santorini . Berlin . Riga . Zanzibar . Island . Japan

Kako sam već napomenuo, sve je krenulo od relativno jeftinih avionskih karata. 150 eura po osobi od Milana do Santorinija i natrag je doista odlična cijena; ona prosječna prelazi 300 eura, a u glavnoj sezoni se dostiže i iznos od 600 do 800 eura. Kako smo uštedili na prijevozu, odlučili smo si priuštiti relativno luksuzni smještaj na samom rubu kaldere; u prijevodu bi to bio kotao, odnosno krater vulkana koji se je urušio sam u sebe. Praktično je cijela zapadna strana otoka kaldera i s nje se pruža fantastičan pogled prema centru i rubovima bivšeg vulkana. Smještaji su u toj zoni jako luksuzni, vrlo često s privatnim malim bazenima; za one velike nema mjesta jer je sve skučeno. Mi smo išli na skromniji oblik smještaja u jednom privatnom apartmanu koji nas je koštao 150 eura za noć. Isti takav apartman na mjestu gdje nema vidika košta 3 puta manje, ali na Santoriniju pogled se plaća. Ekskluzivniji smještaji dostižu cijenu i od tisuću eura za noć.

Krenuli smo zrakoplovom iz Milana u 7 ujutro i nakon 2 sata i 40 minuta leta sletjeli na mali aerodrom u Santoriniju. Vrijeme u Grčkoj je pomaknuto za 1 sat u odnosu na centralnu Europu. Autobusom smo se prebacili do Fire, glavnog grada, a zatim drugim autobusom da Firostefani, sjevernog dijela Fire, gdje se je nalazio naš apartman. Stigli smo negdje oko podne i odmah se uselili. Za dobrodošlicu nas je dočekala boca bijelog vina. Sjeli smo na veliku terasu, preko 50 četvornih metara, i uživali u pogledu koji se prostirao oko nas i naslađivali se s vinom. Bez žurbe smo se odmorili i krenuli u istraživanje otoka. Prva šetnja do Fire, uz rub kaldere trajala je puno duže od neophodnog vremena da bi se samo prošetalo. Često smo se zaustavljali i slikali ljepotu koja nas je okruživala. Pojeli smo i prvi obrok, neizbježnu grčku salatu. Već smo bili zamakli u popodnevni dio dana i počeli smo osjećati umor od ranog ustajanja. Pala je odluka da se ode na kupanje, ali plaže se nalaze na drugoj strani otoka.

Otok je prilično mali, nekih 15 puta 10 kilometara. U sedam provedenih dana detaljno smo ga prokrstarili, od sjevera do juga i od istoka do zapada. Sve je jako dobro povezano s autobusima. Kada prvi puta dođete na autobusnu stanicu dojam je potpuno drukčiji, osjećaj je da se radi o velikoj zbrci. Ali kada stigne vrijeme polaska, kondukter (karte se kupuju u autobusu, što je za turiste jako praktično) stane ispred svog vozila i glasno objavljuje njegovo odredište. Ako se ne razumije ono što je rečeno, dovoljno je upitati bilo koga koji će vam ukazati na željeno prijevozno sredstvo. Ovo je bio naš glavni način putovanja po otoku. Do najudaljenije destinacije iz Fire se stiže za najviše pola sata. Čuli smo da je u punoj sezoni korištenje javnog prijevoza otežano, kako zbog velikog prometa na cesti, tako i zbog velike količine putnika; nerijetko se desi da svi ne uspiju ući u autobus.

Drugi način prijevoza, vrlo raširen među posjetiocima otoka jeste najam vozila. Na raspolaganju su automobili raznih veličina, motocikli, buggy-i i quad-ovi (ATV); mi smo se odlučili za zadnju varijantu. Jedan dan najma stoji 25 eura. Osjećaj slobode koji daje quad, a istovremeno i sigurnosti, je fantastičan. Najmili smo ga na jedan dan da bi lakše dostigli dvije lokacije koje smo željeli posjetiti a koje nisu povezane s javnim prijevozom. Krenuli smo i vrlo brzo se izgubili. Putokazi na cestama su gotovo nepoznate stvar, a i tamo gdje postoje su postavljeni samo kada se dolazi iz mjesta Fira; u suprotnom smjeru ih nema pa se čovjek mora zaustaviti nakon raskršća i pogledai unazad. Izgubili smo dva sata tražeći mjesto Vothonas na koje nas je upućivala naša knjiga zbog njegove specifičnosti u odnosu na druga naselja; nalazi se u jednom klancu i stare građevine su u stvari spilje iskopane u vulkanskom kamenu. Na kraju ga nismo našli, pa smo se vratili dan iza i do njega uspjeli doći pješke preko jedne malo korištene i zarasle staze koja vodi kroz vinograde. Drugu destinaciju koju smo željeli posjetiti pronašli smo bez problema. Na krajnjem jugozapadu se nalazi svjetionik s kojeg se pruža vidik na Kretu. U povratku smo se zaustavili u mjestu Megalochori čiji je središnji trg pravi mali dragulj.

Propješačili smo i stazu od nekih 10 kilometara koja vodi od Fire do gradića Oia, drugog po veličini na otoku. Ni tamo markacije za pješake nisu baš učestale tako da je kilometraža koju smo napravili bila osjetno veća, ali je šetnja predivna s raznolikim krajolicima. Konačni cilj, gradić Oia, je poznat po zalasku sunca. Tisuće turista se okupilo da prisustvuje tom prirodnom, svakodnevnom fenomenu. Sunce zalazi direktno u more. Takve scene sam vidio puno puta i ono što me je više zabavilo jeste promatranje oduševljenih lica posjetioca i neprestano škljocanje njihovih fotoaparata. Nerijetko su se vidjeli i objektivi s žarišnom daljinom od preko pola metra. Kada smo stigli u Oiu bili je izuzetno toplo i od pješačenja pod uzavrelim suncem bili smo jako oznojeni. Ne postoji plaža u samom mjestu, ali postoji lučica do koje smo se spustili prešavši 300 stepenica. U lučici smo se i okupali u možda najljepšem moru, u odnosu na druge službene plaže. Vratili smo se pješke po stepenicama, ali je moguće iznajmiti magarca, ili mazgu, i dojahati do vrha na njegovim leđima. Vrlo slična situacije je i u Firi, jer do lučice ima preko 600 stepenica. Tamo postoji i alternativni način: žičara. Kada stignu turisti s brodom na krstarenju treba dugo čekati u redu kako za žičaru, tako i za magarca.

Svaki dan smo se jednom okupali, na nekoj od službenih plaža, a u nekim slučajevima i na mjestima gdje je jednostavno postojao pristup moru. Najviše nam se dopala plaža u naselju Perissa, na jugoistoku otoka. Crni pjesak pomješan sa sitnim šljunkom i ugodan pristup u vodi istog sastava kao i sama obala. Kamari je najveća plaža na otoku i nalazi se neposredno uz aerodrom, pa se uz kupanje može uživati (meni se to doista dopada) i u promatranju aviona koji slijeću na obližnju pistu. Plaža je slična onoj u Perissa, ali je pristup u vodi pun velikih kamenja i potrebno je biti izuzetno oprezan da se ne ugane noga. Iako je bila druga polovica rujna, more je bilo toplo.

Otok Santorini: pogled iz Imerovigli prema Oia

Fotografija iz mjesta Pyrgos

Pravoslavna crkva s tipičnom plavom kupolom i bijelim zidovima

Vothonas je jedno netipčno otočko naselje na Santoriniji

Lijepa plaža u mjestu Vlychada


POČETAK ... SVIJET > Karta svijeta . Kuba . Budimpešta . Sankt Peterburg . Albanija . Santorini . Berlin . Riga . Zanzibar . Island . Japan